Potvrda Učenjaka Fikha O Prednosti Učenjaka Tesavvufa

Imam Ebu Hanifa (81-150 H./700-767 CE)

Imam Ebu Hanifa (85 H.-150 H) je rekao, "Da nije poradi dvije godine, ja bih propao. Proveo sam dvije godine sa Sejjidinom Dža`fer es-Sadikom i pribavio duhovno znanje koje me je učinilo gnostikom na Putu (`arifom)."

Knjiga Ed-Durr el-Muhtar, tom I. str. 43, navodi da je Allamah Ibn `Abidin rekao, "Ebi Ali Dakkak, jedan od sufi evlija, je primio svoj tarikat od Ebul Kassim en-Nasarabadija, koji ga je primio od eš-Šiblija, koji ga je primio od Sarijja es-Sakatija koji ga je primio od Ma`ruf el-Karhija, koji ga je primio od Davud et-Ta'ija, koji je primio znanje (ilm), i formalno i duhovno, od Imam Ebu Hanife, koji je podržavao Duhovni Put Sufija." Imam Ebu Hanifa je prije smrti rekao: leuvla seneten lahaleka Nu`man, "Da nije bilo dvije određene godine, Nu`man [ja] bih propao." To su te posljednje dvije godine njegova života, kada je primio duhovno znanje od Imam Dža`fer es-Sadika.

Imam Malik (94-179 H./716-795 CE)

Imam Malik je rekao, "Ko god studira pravo (fikh) a nije studirao Sufizam (tesavvuf) pokvarit će sebe; a ko god studira tesavvuf a nije studirao pravo (fikh) postati će heretik; a ko god objedini obadvoje dosegnuće Istinu (tehakkak)." Ova izjava je zabilježena i objašnjena u knjizi učenjaka 'Ali el-Adevija sa objašnjenjem od Imam Ebil-Hassana, učenjaka Islamskog prava (fikha), tom. 2, str. 195. [prim. prev. Imam Malik rahmetullahi alejh ovom izjavom upozorava kako ulemu tako i obične Muslimane da ne smiju zanemariti niti fikh niti tesavvuf, jer prva znanost usmjerava i obučava tijelo dok druga znanost usmjerava i obučava dušu. Stoga samo onaj ko poriče fundamentalnu istinu da ljudsko biće na ovom svijetu opstoji u tijelu i duši može poreći neophodnost izučavanja i prakticiranja ovih dviju esencijalnih znanosti Šeri`ata. Prema tome svako, ko želi biti od onih koji su dosegli istinu (tehakkak), treba pribaviti sebi adekvatno znanje iz fikha i tesavvufa.]

Imam Šafi`i (150-205 H./767-820 CE)

Imam Šafi`i je rekao, "Ja sam se družio sa Sufijama i od njih primio tri vrste znanja:

oni su me naučili kako da govorim.
oni su me naučili kako da se odnosim prema ljudima sa blagošću i mehkim srcem.
oni su me uputili u detalje Sufizma."
Ovo je zabilježeno u knjigama, Kešf el-Hafa i Muzid el-Albas, od Imam 'Adžlunija, tom. I, str. 341. [prim. prev. Fakih bez uvida o tome s kim i kome priča može govoriti na način neprikladan intelektualnom kapacitetu slušaoca kao i njegovoj ličnoj naravi. Svaki insan je unikatan po svojoj naravi i ne može se prema svakom isto nastupati. Pa tako fakih bez basireta svojom dobronamjernom besjedom može slušaoca zbuniti ili razjariti. Radi toga je Poslanik rekao govorite s ljudima onako kako su sposobni da vas razumiju, tj. da od vašeg govora korist za sebe izvuku. Tesavvuf uči ljude znanju na osnovu kojeg mogu uvidjeti narav i intelektualni kapacitet svoga sagovornika. Tesavvuf također uči ljude poniznosti i samilosti prema svim Allahovom stvorenjima a pogotovo ljudima. A Allah prezire svakog čovjeka (pa i fakiha) koji se smatra superiornijim drugim ljudima. Tesavvuf također nudi znanje o Allahu i Njegovim stvorenjima koje nadalje pribavlja njegovu aspirantu stanje Perfekcije Islama (Ihsan), tj. obožavanja Allaha kao da ga se vidi.]

Imam Ahmed bin Hanbel (164-241 H./780-855 CE)

Imam Ahmed je rekao, savjetujući svoga sina, "O moj sine, ti moraš sjediti sa Ljudima Sufizma, zato što su oni kao fontane znanja i oni drže Sjećanje na Allaha u svojim srcima. Oni su askete i oni imaju najveću duhovnu snagu." Ovo je objašnjeno u knjizi Tenvir el-Kulub, str. 405, od Šejh Emin el-Kurdija.

Imam Ahmed je rekao o Sufijama, kak se navodi u knjizi Giza el-Elbab, tom. I, str. 120, "Ja ne znam za bolje ljude od njih (sufija)."

Imam el-Muhasibi (umro 243 H./857 CE)

Imam el-Muhasibi prenosi da je Poslanik rekao, "Moj Ummet će se razbiti u 73 grupe i samo jedna će biti spašena." A Allah najbolje zna da su ljudi Tesavvufa ta spašena Grupa. On je opširno i podrobno objasnio ovaj predmet, u knjizi Kitab el-Vasija str. 27-32.

Imam el-Kušejri (umro 465 H./1072 CE)

Imam el-Kušejri je rekao o Sufizmu, "Allah je načinio ovu grupu najboljim Svojim prijateljima (evlijama) i On ih je počastio nad svim Njegovim robovima odmah nakon svojih Vjerovjesnika i Poslanika, i On je učinio njihova srca tajnama Njegova Božanskog Prisustva i On je odabrao njih iz Ummeta da prime Njegova Svjetla. Oni su posrednici (vesilah) čovječanstva. On ih je očistio od svih naklonosti prema dunjaluku, i On ih je uzdigao na najveće stupnjeve vizije (mušahadah). I On je otkrio njima Realnosti Njegova Unikatnog Jedinstva. On je učinio da oni osmatraju Njegovu Volju kako se sprovodi u njima. On je učinio da oni sjaje u Njegovoj Egzistenciji i da se pojavljuju kao svjetla Njegova Svjetla." [er-Risalat el-Kušajrijja, str. 2]

Imam Gazzali (450-505 H./1058-1111 CE)

Imam Gazzali, Hudždžat ul-Islam, Dokaz Islama, je rekao o Sufizmu, "Ja sam spoznao da je istina da su Sufije aspiranti na Allahovom Putu, i da je njihov ahlak najbolji ahlak, i da je njihov put najbolji put, i da je njihovo ponašanje najsvetije. Oni su očistili svoja srca od svega mimo Allaha i oni su napravili od svojih srca korita za rijeke znanja o Božanskoj Prisutnosti." [el-Munkiz min ed-Dalal, str. 131].

Imam Nevevi (620-676 H./1223-1278 CE)

Imam Nevevi je rekao, u svojim Pismima, el-Makasid, "Ima pet specifikacija Sufi Puta:

Držati Allahovo Prisutvo u svom srcu u javnosti i tajnosti;
Slijediti Sunnet Poslanika djelima i riječima;
Držati se daleko od ovisnosti prema ljudima;
Biti zadovoljan sa onim što ti Allah podari, čak i ako je mala stvar;
Oslanjati se uvijek na Allaha, Svemoćnog i Uzvišenog." [Makasid et-Tevhid, str. 20]
Imam Fahruddin er-Razi (544-606 H./1149-1209 CE)
Imam Fahruddin er-Razi je rekao, "Način na koji Sufije traže Znanje je da prekinu kontakt njihova srca sa dunjalukom, i da drže sebe neprekidno u svijesti i srcu, u Zikrullahu, tokom svih njihovih akcija i ponašanja." [I`tikadat Firak el-Muslimin, str. 72, 73]

Ibn Haldun (733-808 H./1332-1406 CE)

Ibn Haldun je rekao, "Put od Sufija je upravo put Selefa, Učenjaka među Ashabima, Tabi`inima, i Tabi` et-Tabi`inima. Njegov korijen je u obožavanju Allaha i napuštanju ukrasa i užitaka ovoga svijeta." [Mukaddimat ibn Haldun, str. 328]

Tadžuddin es-Subki

Tadžuddin es-Subki bilježi u svojoj knjizi Mu`id en-Na`im, str. 190, u poglavlju o Sufizmu, "Neka ih Allah pohvali i blagosilja i neka nas Allah postavi da budemo s njima u Džennetu. Mnogo stvari je rečeno o njima i mnogi ignoramusi (džahili) su rekli o njima ono što nema baš ništa sa njima. A istina je da su oni napustili dunjaluk i posvetili se obožavanju.[prim. prev. Allah -dželle šanuhu- kaže, 'Mi nismo stvorili džinne i ljude osim da bi nas obožavali.' Sufije su odabrali obožavanje Allaha mimo obožavanja dunjaluka. Mnogi njihovi kritičari su upravo svojim licemjernim životima pokazali da čine suprotno od onoga što Sufije čine te daju prednost dunjaluku nad istinskim obožavanjem. Njihovo obožavanje se svodi na patvoreno obožavanje tijelom dok im je duša gluha, slijepa i nesvjesna Božanskog poziva prema Istini. Srca zarasla u korov dunjalučki kojeg godinama i desetljećima niko nije kosio niti čupao, pa je tlo postalo divlje i nezdravo iz kojeg niče samo nekorisno i štetno bilje.]"

On je rekao, "Oni su Allahovi Ljudi, čije dove i molitve Allah prihvaća, i putem kojih Allah podržava sva ljudska bića."

Dželaluddin es-Sujuti

On je rekao u svojoj knjizi Ta'jad el-Hakikat el-`Alijja, str. 57, "Sufizam po sebi je najbolje i najčasnije znanje. On objašnjava kako slijediti Sunnet Poslanika i odbaciti pokudne inovacije."

Allamah Ibn Abidin

Veliki učenjak, Ibn Abidin u svojoj knjizi Rasa'il Ibn Abidin (str. 172-173) kaže: "Aspiranti na ovom Putu ne čuju osim od Božanske Prisutnosti i ne vole nikog do Njega. Ako Ga se sjete oni plaču. Ako Mu zahvaljuju oni su sretni. Ako Ga nađu oni su budni. Ako Ga vide biće smireni. Ako hodaju u Njegovoj Božanskoj Prisutnosti, tope se. Oni su opijeni Njegovim Blagodatima. Neka ih Allah blagodariva."

Ibn Tejmijja (661-728 H./1263-1328 CE)

U knjizi Medžma`a Fetava Ibn Tejmijja, štampanoj od izdavaća Dar er-Rahmat, Kairo, tom XI, str. 497, Kitab o Tesavvufu, Ibn Tejmijja kaže: "Morate znati da se pravi šejhovi moraju uzeti kao vodići i uzori u religiji, jer oni slijede stope Poslanika i Vjerovjesnika. Put (tarikat) tih šejhova je pozivanje ljudi Allahoj Božanskoj Prisutnosti i pokornosti Poslaniku."

Ibn Tejmijja kaže na strani 499 istoga toma: "Šejhovi koje mi moramo uzeti kao vodiće su naši uzori i mi ih moramo slijediti. Isto kako nam na putu za Hadždž, teba vodić (delil) da stignemo do Kabe, i šejh je naš vodić (delil) prema Allahu i našem Poslaniku."

Među istinskim šejhovima koje on spominje su: Ibrahim ibn Edhem, Ma`ruf el-Karhi, Hasan el-Basri, Rabia el-Adevijja, Džunaid ibn Muhammed el-Bagdadi, Šejh Abdul-Kadir Džilani, Šejh Ahmed er-Rufa'i, i Šejh Bajazid el-Bistami. [prim. prev. žalosno je i apsurdno da se današnji buntovnici u Islamu kao gospoda iz redakcije časopisa 'Hilal' protivi mišljenju jednog od glavnih svojih autoriteta pa kažu kako su baš ove sufi evlije po njihovom ''stručnom'' mišljenju ili inovatori ili heretici ili idolopoklonici. Pitam se samo da li je njima poznato da je Allah -dželle šanuhu- obećao rat onima koji grde njegove evlije, a ako ovi nabrojani nisu evlije kada ih i sam Ibn Tejmijja smatra takvima, onda ko jeste evlija za te ignroamuse. Da li su svjesni da kada Allah Silni objavi nekome rat, da je prva stvar koju će mu zaplijeniti njegov iman. Utjećemo se Allahu od Njegove srdžbe i neuadovoljstva.]

Ibn Tejmijja citira Bajazid el-Bistamija na strani 510, deseti tom: "...veliki Sufi šejh, Bajazid el-Bistami, i čuvena priča kada je on vidio Allaha u viziji (kešf) i rekao Mu: 'O Allah, koji put vodi Tebi?' I Allah mu je odgovorio, 'Napusti sebe i dođi Meni.'" Ibn Tejmijja nastavlja citirati Bajazid el-Bistamija, "Ja sam svukao sebe (ego) kao što zmija svuče svoju kožu."

Implicitno u ovom citatu je ukazivanje na potrebu za zuhdom (sustezanjem od dunjalučkih stvari), pošto je to bio put Bajazid el-Bistamija.

Prema gornjim citatima možemo vidjeti, da je Ibn Tejmijja prihvatao mnoge šejhove citirajući ih i urgirajući na narod da slijede šejhove koji naučavaju put istinske pokornosti Allahu i Poslaniku.

Šta Ibn Tejmijja Kaže O Terminu Tesavvuf
"Topionica ti sama kaže, kada si u nedoumici, da li si zlato ili pozlaćeni bakar." Sanai.

Slijedeće su riječi Ibn Tejmijje o definiciji Tesavvufa, tom XI, Et-Tesavvuf, od Medžmu`a Fetava Ibn Tejmijja el-Kubra, Dar er-Rahmah, Kairo:

"Elhamdulillah, upotreba riječi tesavvuf je podrobno diskutovana. To je termin koji je dat onima koji se bave granom znanja (tezkijat en-nefs i Ihsan)."

"Tesavvuf je nauka realnosti i stanja iskustva. Sufi je onaj ko odstrani od sebe sve ono što ga ometa u sječanju na Allaha i koji je toliko ispunjen znanjem srca i uma da za njega vrijednost zlata i kamenja postane ista. Tesavvuf čuva neizmjernu vrijednost značenja i baca iza sebe pozive na popularnost i taštinu da dosegne stanje Istinitosti (siddikija). Najbolji ljudi poslije poslanika su Siddikin, kao što Allah kaže o njima u Suri En-Nisa', 69: "Svi oni koji se pokoravaju Allahu i Vjerovjesniku su u društvu onih na kojima je blagonaklonost Allahova: poslanika, iskrenih pobornika istine (siddikin), šehida i dobrih; Ah! Kakvo divno društvo.'"

On nastavlja o Sufijama, "Oni se trude da budu pokorni Allahu... Pa ćeš stoga naći da su oni usljed svoga napora Prvi u Bliskosti (mukarrebun). A neki od njih su od Ljudi Desne ruke..." (El-Vakia`h)

Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi

Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi je član Islamskog-Arapskog Društva Indije i Muslimanskih zemalja. On je rekao u svojoj knjizi, Muslimani u Indiji, str. 140-146, "Ove Sufije iniciraju ljude u Jedinstvu i iskrenosti u slijeđenju Sunneta Poslanika, te iskrenog pokajanja od grijeha i izbjegavanja svake nepokornosti Allahu. Njihovi vodići ih ohrabruju da krenu putem savršene ljubavi prema Allahu."

"U Kalkutti, Indija, svaki dan više od 1000 ljudi se inicira u Sufizmu."

"Zahvaljujući Sufijama, hiljade i na stotine hiljada u Indiji je našlo svog Gospodara i u Islamu postiglo stupanj Perfekcije (Ihsana)."

Ebul Ala Mavdudi

On je rekao u svojoj knjizi Mabadi' el-Islam (str. 17), "Sufizam je zbilja čija znaci su ljubav prema Allahu i ljubav prema Poslaniku, gdje osoba napušta sebe poradi njih, i kad je osoba poništena za svakog osim za njih. Sufizam upućuje kako slijediti stope Poslanika."

"Tesavvuf je tražio iskrenost srca, ćistotu nijeta, i poverljivu pokornost u svakoj akciji."

"Šeri`ah i Sufizam: kakav je primijer ovoga dvoga? Oni su kao tijelo i duša. Tijelo je šeri`ah a duša je sufizam."

U zaključku, Sufizam, danas kao i u prošlosti, je efektivno sredstvo za širenje realnosti Islama, proširujući znanje i razumjevanje duhovnosti, gajeći sreću i mir. S njim čovjek može pronaći sebe i, čineći, naći i svog Gospodara. S time se čovjek može popraviti, transformirati, i uzdignuti, i naći spasenje od neznanja ovog svijeta i zabluđenih napora sticanja nekih materijalističkih fantazija. A Allah najbolje zna šta On naumi za svoje robove.

Preveo: Ebu Irfan el-Bosni