Mevlud, ucenje hvalospjeva, pohvaljena i lijepa stvar

MEVLUD

Proslavljanje rodjenja Bozijeg Poslanika I ucenje odredjenih stihova koji hvale Bozijeg Poslanika je od lijepih stvari koje se trebaju cuvati I praktikovati sto cesce.
Neki ljudi pokusavaju da ubace medju narod razne izmisljotine da je mevlud nesto sto su izmislile sije I neke druge sekte I da nije to od islama.Pogledajmo sta kaze ulema o tome ko je napravio prvi mevlud:
Prva osoba koja je napravila mevlud je kralj Irbila Ebu Seid Kukberi ibn Zejnud din Ali ibn Buktekin jedan od pravednih vodja kojeg je Imam Zehebi opisao kao: “Skromnog, dobrog suniju koji voli muhaddise I fekihe,umro je 630.H.g.” (Sijer a’lamu nubela,Zehebi 22/336) Takodje, Ibn Kesir opisuje ovog covjeka pa kaze: “Pravio je mevlude u revi’ul evvelu I proslavljao rodjenje Poslanika, bio je hrabar,pametan,pravedan I ucen.Allah mu se smilovao I podario mu najljepsu nagradu.” ( El Havi lil fetava, 1/292)
Islamska ulema se slozila da je mevlud dozvoljena I pohvaljena stvar:
Kaze Hafiz Sujuti: “ Osnova mevluda tj. Okupljanje ljudi,ucenje necega iz Kur’ana I citanje hvalospjeva je od lijepih novotarija za koje se onaj koji ih organizuje mnogostruko nagradjuje jer se time velica nas Poslanik I iskazuje radost zbog njegovog rodjenja.” (Husnul maksid fi amelil mevlid, Sujuti, str. 5)
Kaze Ebu Sameh , sejh imama Nevevija: “ Lijepo li je ovo sto se radi kod nas od proslavljanja rodjenja Bozijeg Poslanika udjeljivanjem, okupljanjem ljudi, srecom I veseljem koje ukazuje na ljubav prema najboljem Allahovom stvorenju Muhammedu a.s. Hvala Allahu sto nam je poslao Muhammeda kao milost svjetovima.” (El Ba’is ala inkaril bide’I vel havadis, Ebu Sameh, str.23)
Kaze Ibn Tejmijje: “ Velicanje mevluda I proslavljanje istoga u odredjenim danima je stvar koju rade neki ljudi koji ce biti obilato nagradjeni zbog svoje lijepe zelje za velicanjem Muhammeda a.s.” ( Iktidau siratil mustekim, ibn Tejmijje)
Kaze Ibn Hadzer El Hejsemi: “ Nema sumnje da je lijepe novotarije pozeljno praktikovati I da je mevlud jedna od takvih novotarija.”
Kaze Imam Hafiz Sujuti: “ Nema kuce, niti dzamije u kojoj se prouci mevlud a da meleki ne prekriju tu kucu svojim krilima I Allah ih obaspe svojom miloscu I bereketom.” ( El Vesail fi Serhil Mesail, Sujuti)
Kaze Hafiz Iraki: “ Spremanje gozbe je pohvaljeno u svako doba,medjutim kada se tome doda ucenje mevluda I radost zbog rodjenja Bozijeg Poslanika nema sumnje da je to prelijepo. I ne znaci da ako je nesto novotarija da je lose,nasuprot,postoje novotarije koje su obaveza, vadzib, poput ove.” (Serhul Mevahib, Zerkani)
Dokaze o dozvoljenosti mevluda mozemo naci u Kur’anu I u sunnetu.
Allah dz.s. kaze: “ A oni koji velicaju Allahove znakove, zaista je to od znakova bogobojaznosti srca njihovog.” ( Hadzdz, 32.) Nema sumnje da je pojava Muhammeda a.s. od najvecih Allahovih znakova I najvecih Njegovih blagodati ovome svijetu I da nas Allah dz.s. obavjestava u ovom ajetu da je velicanje I proslavljanje njegovog rodjenja od znakova bogobojaznosti. A kakva li su srca onih koji nam zabranjuju da slavimo rodjenje Bozije Milosti prema ljudima, Muhammeda a.s.???
Allah dz.s. kaze: “ Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati I milosti raduju,to je bolje od onoga sto gomilaju.” (Junus, 58) Vecina komentatora Kur’ana kaze da je milost,rahmet koji je spomenut u ovom ajetu ustvari Muhammed a.s. kojeg Allah I na drugi mjestima naziva imenom Rahmet : “Mi smo te poslali kao milost, rahmet svjetovima.” (El Enbija, 107) Kaze Imam Razi u komentaru ovog ajeta: “ Obaveza ja muslimana da se raduje zbog pojave Muhammeda.” (Tefsirul kebir, El Razi)
Allah dz.s. u Kur’anu spominje rodjenje Jahje a.s. I rodjenje Isa a.s. kako bi nam ukazao da se I mi radujemo rodjenju milosti svim svjetivima, Muhammedu a.s. Allah dz.s. kaze: “ Neka je mir na njega,na dan kada se rodio, na dan kada je preselio, I na dan kada ce ponovo prozivljen biti.”( Merjem, 15) Takodje, kaze: “ Neka je mir na mene na dan kada sam se rodio, na dan kada cu umrijeti ,na dan kad cu ponovo prozivljen biti.” (Merjem 37.)
Takodje,Allah dz.s. kaze: “ I spomeni im Allahove dane.” (Ibrahim, 5) Vidimo iz ajeta da Allah dz.s. sam ukazuje da postoje posebni dani, za koje se vezu posebni dogadjaji I da naredjuje Musau da spominje te Allahove posebne dane. A zar nije poseban, odabran dan, dan kada se rodila milost svjetovima?
Sto se hadisa koji upucuju na dozvoljenost I pohvaljenost proslavljanja rodjendana Poslanika a.s. tice I njih je dosta.
Od Ebu Katade se prenosi: “ Upitan je Boziji Poslanik o njegovom postu ponedeljkom pa je rekao: Tog dana sam rodjen.” (Muslim) Pa ako je Boziji Poslanik proslavljao I davao znacaj svom rodjendanu a njemu su oprosteni svi grijesi,zar nije jos prece da mi,koji smo ovisni od Allahove milosti, proslavljamo dan kada nam je Allah podario svoju uputu, na dan kada nam je dao ucitelja koji nas vodi u Dzennet, na dan kada nam je dao sefadziju, izbavitelja iz Dzehennemskih patnji?
Od Ibn Abasa se prenosi: “ Kada je stigao u Medinu,Boziji Poslanik je zatekao jevreje da poste dan Asure pa su bili upitani o tome pa su rekli: Tog dana je Allah spasio Musaa I njegov narod od Faraona pa ga mi postimo kao znak zahvale. Pa je Poslanik to cuo I rekao: Mi smo preci za Musaa. I naredio je da se posti taj dan.” ( Buhari, Muslim) Ako je Boziji Poslanik naredio post kako bi se proslavilo Musaovo izbavljenje od Faraona,zar nije prece da se posti I proslavlja rodjenje milosti svim svjetovima, Muhammeda a.s.?
Prenosi se u Sahihu da ce Allah olaksati Ebu Lehebu, kafiru, zato sto se obradovao zbog rodjenja Muhammeda a.s. pa je tom prilikom oslobodio jednu robinju. (Hadis biljeze: Buhari, Abdurrezak, Ismaili I drugi) Pa ako ce Allah olaksati nevjerniku zato sto se obradovao rodjenju Bozijeg Poslanika sta je onda sa vjernicima koji se raduju rodjenju Bozijeg Poslanika? Zar je moguce d ace oni biti kaznjeni za to kako to tvrde vehabije, neznalice? Zar je moguce da ce Allah nevjerniku olaksati zbog mevluda a muslimana, vjernika kazniti??? Allah je zapecatio srca njihova.

Kada muslimani uče Mevlud (hvalospjev Muhammedu alejhisselam ili Mevlid) oni govore o Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, rođenju, Mi’radžu, o njegovom životu, sjećaju ga se, i hvale ga. Svaki musliman mora puno voljeti Resulullaha. Ko puno voli Resulullaha on ga se sjeća, ponavlja njegovo ime, i često ga hvali. Hadisi šerif koji nam Dejlemi prenosi u knjizi Kunuz-ud-dekaik kaže, “Ko je jako zaljubljen on se često sjeća voljenog.” Svi alimi islama su detaljno pisali da je neophodno potrebno puno voljeti Resulullaha. O tome čak piše i vehabijska knjiga (Feth-ul-medžid) na tri stotine trideset šestoj stranici: “U hadisi šerifu se kaže, ‘Nečiji iman nije potpun sve dok mene ne voli više od njegove djece, roditelja i svakog drugog.’ To jest, on misli, ‘njegov iman neće biti savršen.’ Ko god voli Allaha vadžib mu je voljeti Njegovog Resula. On takođe mora da voli i Allahove salih robove.” http://www.praviput.com/knjige/advice/30.html