Kracenje brade,sunnet Poslanika,ashaba,tabiina i dobrih ljudi.

Kracenje i uredjivanje brade je sunnet Bozijeg Poslanika i svih ostalih ljudi koji paze na svoj izgled i cistocu. Samo divljaci i ludaci pustaju brade do pupka unistavajuci tako lijep oblik i figuru koju je Allah dz.s. podario covjeku. Kracenje brade je daleko od toga da bude zabranjeno ili pokudjeno jer je to uljepsavanje covjeka. Zar da se ne uljepsavamo i sredjujemo? Ne, to je samo jos jedna od vehabijskih i zapadnjackih spletki kako bi od muslimana napravili najprljavije,najodvratnije i najruznije ljude. Pogledajmo dokaze ucenjaka za skracivanje brade:

Dokazi iz Sunneta:

1. Mudžahid b. Džebr kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka s dugom bradom pa je rekao : "Zašto neko od vas ruži samog sebe." (Ebu-Davud u El-merasil, str. 316/448. Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan do Mudžahida, ali je, ipak, prekinut između tabi'ina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Medjutim,ako neki od uglednih tabiina kakav je bio Mudzahid ne spomene svoju vezu do Poslanika a.s. onda to znaci da je taj tabiin toliko siguran u pouzdanost tog prenosioca I tog hadisa da je preuzeo na sebe svu odgovornost za tu predaju. Znaci,ako je Mudzahid rekao da su to rijeci Bozijeg Poslanika onda u to nema nikakve sumnje I taj hadis je mnogo jaci od onoga u kojem tabiin spomene svoju vezu do Poslanika I time ostavi drugima da procene vjerodostojnost tog ravije.)Ovu predaju bilježi i Taberani u El-evsatu, 8/206/8290 preko Džabira.)

2. Ata' b. Jesar kaže da je ušao jedan čovjek u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju rasčupane kose i brade pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao rukom da izađe iz džamije. Otišao je uredio svoju kosu i bradu potom se vratio. Kada se ponovo pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Zar ovako nije ljepše nego da dolazi rasčupane kose kao šejtan." (Malik, 4/457/1834 i Bejheki u Šuabul-imanu, 5/225/6462. Nema sumnje da ove dvije predaje pojacavaju jedna drugu I da je skracivanje brade utemeljeno na SAHIH hadisima.


Dokazi iz postupaka ashaba:

Prenosi se od skupine ashaba da su kratili svoje brade. To se prenosi od:

1. Ibn-Omera da je na hadždžu i umri kratio ono što pređe dužinu šake. (Buhari, str. 1272/5892. Ova predaja od Ibn-Omera ima devet različitih puteva kojim se prenosi. U nekim vjerodostojnim vezijama se spominje hadždž i umra u drugima ne).
2. Od Ebu-Hurejre da je uhvatio svoju bradu u šaku i skratio ono što je prešlo preko šake. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25472 i Ibn-Sad, 4/334, sa dobrim lancem prenosilaca. )
3. Od Džabira da je rekao: "Ne kratimo dužinu brade osim na hadždžu ili umri." (Ibn-Ebi-Šejbe, 2/227/25478 i Ebu-Davud, 4/82/4201, sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrdi Ibn-Hadžer. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/350.)
4. Od Ibn-Abbas da je u komentaru Allahovih riječi "Neka sa sebe prljavštvinu uklone" (El-Hadždž, 29.), rekao: "brijanje glave, kraćenje brkova ... kraćenje brade." (Taberi, 17/196/18973 i Ibn-Ebi-Šejbe, 3/414/15668, sa ispravnim lancem prenosialaca. Od poznatog tabi'ina Muhammeda b. Kaba el-Kurezija se prenosi da je na isti način protumačio citirani ajet s nešto izmjenjenim redosljedom i spomenuo je kraćenje barde. (Ibn-Džerir, 17/197/18975, sa dobrom lancem prenosilaca.)
5. Od Alije se prenosi da je kratio bradu, ali sa slabim lancem prenosialca. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25471.).

Dokazi iz postupaka tabi'ina:

Prenosi se ispravnim putevima od skupine tabi'ina da su zastupali ovo mišljenje. To se prenosi od:
1. Ata'a b. Ebi-Rebaha,
2. Hasana el-Basrija,
3. Muhammeda b. Sirina,
4. Tavusa b. Kejsana,
5. Ibrahima en-Nehaija,
6. Muhammeda b. Kaba el-Kurezija,
7. Mudžahida b. Džebra i drugih sa vjerodostojnim lancima prenosialaca. Ove predaje bilježe: Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226-227/25473, 25474, 25475, 25478, 25481, Taberi, 17/197/18975, 18977, Bejheki u Šuabul-imanu, 5/220/6438 i drugi. Ovo mišljenje zastupa Eš-Šabi kao i dva poznata medinska fekiha i tabi'ina: Kasim b. Muhammed i Salim b. Abdillah. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25476, Malik, 2/490/918. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 1/195.).

Mišljenja učenjaka o kraćenju brade:

1. Hanefijski mezheb
U hanefijskom djelu En-nihaje stoji da je obaveza kratiti bradu ako pređe dužine šake, a da kraćenje mimo toga nije niko dozvolio, a da je njeno brijanje oponašanje židova, hindusa i vatropoklonika. (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/347, El-bahru-raik, 2/302 i Hašijetu Ibn-Abidin, 3/456-457.). Ibn-Abidin na drugom mjestu kaže: "Sunnet je da brada bude u dužini šake i da se skrati ono što pređe preko njene dužine." (Ibid, 9/671.). Imam Merginani kaže: "Sunnet je da brada bude u dužini šake." (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/347.).

2. Malikijski mezheb
Pitan je Ibn-Kasim da li je imam Malik nakon skidanja ihrama smatrao obaveznim kraćenja brade, brkova i noktiju? Rekao je: "Nije smatrao obaveznim ali je smatrao pohvalnim da nakon brijanja glave skrati nokte, brkove i bradu." (Vidjeti: El-mudevvenetul-kubra, 1/441.). Imam Badži, također, kaže da je imam Malik smatrao pohvalnim kraćenje brade. (Vidjeti: El-munteka, 4/61.). Imam Malik kada je upitan o čovjeku koji ima pretjerano dugu bradu, rekao je: "Neka je skrati." (Vidjeti: Tenvirul-havalik, 1/232 i Šerhuz-Zurkani, 4/453.). Kaže kadija Ijad: "Kraćenje brade sa strana i dužine je pohvalan postupak." (Vidjeti: Nejlul-evatr, 1/133.).

3. Šafijski mezheb
Imam Šafija u svom djelu El-umm, 3/121, kaže: "Draže mi je da skrati svoju bradu i brkove, a ako ne učini nije griješan jer se obredi vežu za glavu ne za bradu." Na drugom mjestu imam Šafija kaže: "Niko nije obavezan kratiti bradu i brkove, jer se kraćenje veže za kosu." (Ibid, 9/337.).

4. Hanbelijski mezheb
Bilježi imam Hallal u djelu "Et-teredždžul", sa vjerodostojnim lancem prenosialca da je imam Ahmed dozvoljavao kraćenje brade koja pređe dužinu šake i dokazivao je to postupkom Ibn-Omera. (Vidjeti: El-furu'a, 1/100, Kešful-kina'a, 1/124 i Es-silsiletud-daife, 5/377.). Ibn-Muflih kaže: "Nije pokuđeno kratiti bradu koja pređe dužinu šake." (Vidjeti: El-furu'a, 1/100.). Imam Merdavi kaže: "Nije pokuđeno kratiti bradu koja pređe dužinu šake." (Vidjeti: El-insaf, 1/121 i Kešful-kina'a, 1/124.).